Tel: +387 33 272 270   |   Fax: +387 33 272 271   |   Trampina 8,  71000 Sarajevo   |   [email protected]

    Koje su granice novinarskih sloboda u BiH – i sudovi često zanemaruju javni interes

    Sloboda izražavanja, proklamovana nizom međunarodnih pravnih akata, među kojima je posebno značajan član 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, ipak, nije apsolutno pravo, jer je ograničena određenim zakonskim aktima, ne samo u BiH, već i uređenim demokratskim zemljama. Kad ograničenja izađu iz demokratskih okvira, možemo govoriti o pokušaju ograničavanja rada novinara i narušavanju slobode govora.

    Piše: Redakcija Direkta

    Svjedoci smo da različite vrste pritisaka na novinare i novinarke, i ostale medijske radnike u BiH, svakodnevno imaju različite pojavne oblike. Zajednička im je, pak, misija ograničiti slobodu govora, uticati na novinarsko izvještavanje, a sve s ciljem zaštite pojedinaca, vlasti, moćnika.

    Posljednji u nizu napada na slobodu govora je slučaj napada na fotografa "Žurnala" Adija Kebu. Da apsurd bude veći, na konferenciji organizovanoj povodom navedenog napada, na kojoj je bilo riječi o novinarskim slobodama, napadnuti su i izvrijeđani novinari. Umjesto da sankcioniše člana svoje stranke, član predsjedništva BiH Bakir Izetbegović ga pravda, navodeći da Huso Ćesir nije napao fotografa već kameru.

    Načini ograničavanja slobode novinara da izvještava u interesu javnosti mogu biti i suptilniji – od zatvorenosti institucija, oglušavanja na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, nedostatka relevantnih izvora, sagovornika, zatim, uticaja posredstvom urednika ili vlasnika medija, ograničavanja pristupa javnim događajima i na kraju podnošenja tužbi za klevetu.

    Gutić: Sudovi često zanemaruju pojam javnog interesa

    Novinar "Žurnala" Amarildo Gutić kaže da učestale tužbe za klevetu, kao vid ograničavanja novinarskih sloboda, mogu značiti prestanak rada medija. Najveći pritisak u tom smislu trpe nezavisni mediji koji kritički promišljaju o situaciji u bh. društvu.

    “Nažalost, u praksi to što je novinar napisao istinu ne znači da neće biti osuđen za klevetu. Pojedini lokalni sudovi nerijetko sude pod političkim pritskom i pod uticajem su tužitelja ukoliko je uticajan u toj sredini. Novinar u sudnici mora dokazivati i nebitne detalje teksta, sudovi često zanemaruju pojam javnog interesa, a rasprava se usmjerava na duševnu bol tužitelja prije nego se utvrdi da li je kleveta uopšte postojala”, navodi Gutić.

    Novinari su često, iz straha od tužbe, skloni da prave kompromise i svjesno pristaju na ograničavanje slobode govora, pa čak i po cijenu javnog interesa. Naš sagovornik, ipak, kaže da za njega i redakciju u kojoj radi nema kompromisa kada su u pitanju teme od javnog značaja i koje su u vezi sa kriminalom i korupcijom.

    „Nema ni razmišljanja o mogućoj tužbi, a pogotovo nema straha. Naravno da se trebaju poštovati pravila novinarske etike kao pretpostavka uspješne odbrane po tužbama za klevetu“, kaže Gutić.

    Kovačević: Privid slobode medija

    Zbog posla kojim se bavi novinara BN televizije i portala “Gerila” Vladimira Kovačevića nedavno su pokušali i ubiti. Sudski proces je u toku, a jedan od onih koji su to pokušali da urade je u bjekstvu. Kovačević očekuje da će epilog slučaja biti otkrivanje nalogodavaca. Uprkos svemu, nastavlja da radi, jer smatra da je obaveza novinara da javnost upozna sa informacijama koje su od javnog interesa, bez obzira na to što one nekome mogu biti “neugodne”.

    “Zato novinarstvo i jeste jedan od stubova demokratije i kad god se ugrožava sloboda javne riječi, novinarska sloboda, to je direktni udar na demokratiju. Političke ličnosti i drugi koji se finansiraju iz budžeta koji im obezbjeđuju građani ove zemlje treba da budu pod posebnom lupom, jer jednostavno rade sa našim novcem, a pogotovo javnost treba da bude obaviještena kada se taj novac troši nenamjenski ili kada se krade. U BiH, kao što postoji privid demokratije, tako postoji i privid slobode medija. Teško za bilo koji veliki medij možemo reći da je apsolutno slobodan, ali to je problem ne samo BiH. Problem je kada novinari i mediji postanu samo oruđe i produžena ruka politike ili drugih interesa, što je kod nas čest slučaj”, navodi Kovačević.

    Foto: N1

    Na osnovu svog višegodišnjeg iskustva, smatra da novinar može da izvještava o određenom pojedincu onoliko koliko je taj pojedinac „dobar“ ili ne sa vlasnikom ili urednikom medija u kom novinar radi.

    “Novac je takođe ogroman problem. Ukoliko jedan medij zbog svog izvještavanja izgubi sve izvore prihoda, medij će se ugasiti. Mediji, a to nije dobro, moraju pristajati na jednu vrstu kompromisa, što je strašno za novinarstvo i to je problem koji je teško prevazići”, navodi Kovačević i dodaje da novinari u BiH nisu zaštićeni u dovoljnoj mjeri.

    “U pravnim državama napad na novinara se posmatra kao udarac na državu i demokratiju. Niko ne traži da novinari imaju pratnju ili da nose naoružanje, ali tražimo adekvatno sankcionisanje napada i prijetnji prema nama”, kaže naš sagovornik.

    Radulović: Primjena člana 10. EKLJP-a u BiH izgleda kao direktiva ili neznanje

    Advokatica Bijana Radulović o primjeni člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima u bosanskohercegovačkim sudovima kaže da se češće timači stav 2. tog člana koji predviđa ograničenja u slobodi izražavanja.

    “Pošto korišćenje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uslovima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne bezbijednosti, teritorijalnog integriteta ili javne bezbijednosti, radi spriječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, spriječavanja otkrivanja obavještenja dobijenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva”, stav je 2, člana 10. EKLJP-a.

    Advokatica Radulović navodi da uprkos tome što je konvencija propisala ograničenja, kao neophodna u demokratskom društvu, bh. sudovi se najčešće drže ograničavanja u pogledu zaštite ugleda i prava drugih.

    “Iskrena da budem i kada usvoje odluku, u korist novinara, a na štetu javne ličnosti, nedostaje kvalitetno obrazloženje. Imam osjećaj da se boje ući u suštinu ili ne znaju, jako su površno napisane, tako da nije ni čudno što padaju po žalbi. Kod drugostepenih odluka, vidim da se sve vrti na radnji dokazivanja, što je van svake pameti i u direktnoj suprotnosti sa članom 10. EKLJP-a ”, pojašnjava Radulović.

    Zbog toga joj, kaže, primjena člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima u BiH najviše izgleda kao direktiva i neznanje.

    “Novinarsku slobodu i da nije ograničena, ograničiće tužbe za klevetu. Neki mediji su se ugasili zbog presuda u ovim predmetima. Kriterijumi za ograničavanje slobode izražavanja jasno su definisani Zakonom o zaštiti od klevete. Kovencija je ugrađena u Ustav, nema nijedne prepreke za primjenu člana 10. Sudska praksa evropskog suda i našeg Ustavnog suda BiH daje odgovore na sva tumačenja ograničavanja slobode. Ono što sam više puta isticala je nužnost minimuma činjeničnog osnova. Minimum. I vrijednosni sud mora imati minimum činjeničnog osnova. I dobra namjera”, zaključuje Radulović.

    Trifunović: Nismo imali ni podršku kolega

    Urednik portala "Buka" Aleksandar Trifunović nakon sudskog spora sa SNSD-ovim Nikolom Špirićem kaže da je najveći problem odsustvo podrške u okviru sistema, ali i nedostatak kolegijalnosti među novinarima. Zbog svega toga često postavlja pitanje - za koga mi ovo radimo?

    "Špirić nas je tužio na 5.000 maraka, a sud je troškove prvostepenog postupka kompletno dosudio nama, što se, ja mislim, nikada nije desilo. Sud, ma koliko pristrasan bio, do sada je dosuđivao manji iznos od tražene sume, ali nama je dosudio onoliko koliko je Špirić tražio. To su veliki novci, jer vi plaćate i advokata koji je nas, u ovom slučaju, koštao skoro koliko i sama tužba. Drugostepeno nam je sud presudio da moramo platiti polovinu kazne i troškova, što je i dalje vrlo visoka suma tako da je nama sada advokat skuplji od tužbe koju moramo platiti. Sad imamo situaciju da apelacija isto košta, pa smo i to platili, ali moramo platiti i kaznu. Dakle, sve skupa riječ je o sumi koju mi mjesečno dajemo za plate novinarima. I ako vam se takve situacije ponavljaju mjesečno, vi ćete doći u situaciju da morate prestati da radite", kaže Trifunović.

    Portal "Buka" se našao i na spisku organizacija i novinara koji su označeni kao "rušitelji RS" u knjizi "Rušenje Srpske", čiji je koautor Stefan Karganović, za kojim je nedavno raspisana potjernica. Zbog svega, kaže Trifunović, tužili su Karganovića i izdavača, ali sudskom sporu se ne nazire kraj.

    "Već više od pet godina taj proces koji nas je skupo koštao ne mrda sa mrtve tačke. Primjera radi, kada je Špirić tužio Buku, sud je reagovao za manje od tri mjeseca i donio presudu u njegovu korist jednakom brzinom. Mi smo potrošili nekoliko hiljada maraka sa još dvije organizacije, Transparensi internešnal BiH i Helsinškim odborom za ljudska prava, na tužbu protiv izdavačke kuće i autora. To je bila jedna jalova aktivnost koja nas je koštala, iscrpila nas vremenski i materijalno, a nismo dobili nikakve povratne informacije. Sve skupa, to je psihičko, fizičko i materijalno iscrpljivanje, jer vas u procesu pred sudom tretiraju kao neprijatelja", zaključuje Trifunović.

    Deklaracija o slobodi političke debate

    Širok spektar prava proklamuje i Deklaracija o slobodi političke debate u medijima koju je 2004. godine usvojio Komitet ministara Vijeća Evrope, no, iskustva naših sagovornika kažu da tako nešto još uvijek nije našlo u potpunosti svoju primjenu u BiH.

    Prije svega, deklaracija podrazumijeva slobodu izražavanja u medijima koja znači izvještavanje i u negativnom kontekstu o političarima i javnim ličnostima, zatim slobodu kritikovanja, kao i nadzor nad političkim ličnostima i javnim službenicima, te slobodu satire.

    Deklaracija, takođe, proklamuje da političke ličnosti ne treba da uživaju veću zaštitu reputacije i drugih prava od ostalih pojedinaca, i stoga protiv medija, po domaćim zakonima, ne treba da budu predviđene teže sankcije ukoliko kritikuju političke ličnosti. Takođe, ona predviđa i da detalji iz privatnog života političara mogu biti izneseni ukoliko imaju opravdan javni interes. Političke ličnosti i javni službenici treba da imaju pristup istim pravnim lijekovima koje imaju i privatna lica u slučaju povrede njihovih prava od strane medija. Odštete i kazne za klevetu ili uvredu moraju biti proporcionalne povredi prava ili reputacije ostalih.

    Preuzeto sa direkt-portal.com

    Projekat „Izgradnja Povjerenja u Medije JIE” finansira UNESCO/Evropska komisija. Sadržaj ovoga teksta je isključiva odgovornost autora i Vijeća za štampu u BiH, i ne odražava stanovišta UNESCO/Europske komisije.

    Kontakt

    Vijeće za štampu u BiH
    Trampina 8
    71000 Sarajevo
    Bosna i Hercegovina

    Tel: +387 33 272 270
    Fax: +387 33 272 271
    E-mail: [email protected]
    Web: www.vzs.ba

    © 2017 Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini. All Rights Reserved. Website realizovan sredstvima Misije OSCE-a u BiH, NED i UNESCO / EC.