Tel: +387 33 272 270   |   Fax: +387 33 272 271   |   Trampina 8,  71000 Sarajevo   |   [email protected]

    G. Aleksandar Brezar - portal n1info.com, 14.01.2016. godine

    Broj: 68-02/16
    Datum: 14.01.2016.

     

    ODLUKA
    Žalbene komisije Vijeća za štampu u Bosni i Hercegovini
    po žalbi g. Aleksandra Brezara
    na tekst „Ispovijest bivšeg učenika koledža: I mene su maltretirali“
    objavljen na portalu n1info.com 05.01.2016. godine


    ŽALBA NIJE PRIHVAĆENA
    Nema kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH

    Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH konstatuje da nema osnova za žalbu,
    budući da je ispovijest g. Brezara javno objavljena na društvenoj mreži Facebook.


    Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH nije prihvatila žalbu g. Aleksandra Brezara na tekst objavljen na portalu n1info.com 05.01.2016. godine, pod naslovom „Ispovijest bivšeg učenika koledža: I mene su maltretirali“. Tekst predstavlja ispovijest g. Brezara, koju je žalbenik javno objavio na društvenoj mreži Facebook. U okviru teksta je objavljena fotografija žalbenika, uz naznaku da je izvor fotografije N1.

    U tekstu je objavljeno: „Već pet dana razmišljam da li bih trebao išta reći o malom Mahiru i njegovom slučaju, budući da sam bivši učenik škole koja se nalazi u okviru iste institucije ('Bosna Sema') kao i Mahirova Internacionalna škola Sarajevo. Međutim, potaknut današnjim Lovrenovićevim intervjuom za Source, odlučio sam da kažem nešto o svom iskustvu, makar na Facebooku, pritom uzevši u obzir da je moja moralna obaveza preča od bilo kakve pogrešne interpretacije moje motivacije u ovom slučaju. Jednostavno, moram pričati o ovome, radi razjašnjenja nekih nepoznanica, radi onih koji bi se mogli naći u sličnoj situaciji - ali prije svega, radi budućih generacija, jer ne želim da me jednog dana neko od njih pita zašto nisam ništa rekao kada sam imao priliku“.

    Dalje se navodi: „Tadašnji Tursko-Bosanski Sarajevo koledž, današnji Sarajevo Koledž, pohađao sam od 1999. do 2003. (sa izuzetkom školske 2001/02. kada sam godinu dana proveo u Albuquerque Academy u Americi, kao učenik na razmjeni). Maltretiranje je počelo od početka, razlozi, koliko god idiotski izgledali, očiti, a motivisani isključivo interpretacijom mog 'etničkog porijekla'. Kada bih sastavljao spisak samo verbalnih uvreda na moj račun, pisao bih do sutra. Prijećeno mi je nožem na času, zapljuvavani su mi lični predmeti, jednom sam udaren ljestvama za dupli krevet dok sam bio u neslavnom internatu te škole. Najindikativnije, ipak, bilo je igranje igre zvane 'traženje ratnog zločinca' - jedan vid žmire gdje sam ja bio gonjena životinja... A jednom su moji 'drugari' odlučili da me 'osunete', što ipak nije prešlo apsolutnu granicu ljudskog kao u Mahirovom slučaju (o čemu ću malo kasnije). I nikada niko nije odgovarao, niti dobio smanjeno vladanje, za bilo šta od ovoga. Par opomena, par razgovora sa roditeljima bilo je sve što je škola ikada poduzela. Maltretiranje je dolazilo i od nastavnika (mada su to već izolirani slučajevi, i nastavni kadar je bio većinom pristojan). Primjera radi, nastavnica bosanskog me je jednom prozvala da bi mi rekla kako je čitala istraživanje po kojem se ljudima koji jedu svinjetinu inteligencija postepeno smanjuje. Da je dalje podgrijala maltretiranje za koje je znala da se dešava, očito jeste. Iz kojih razloga, ne znam. Možda joj je bilo smiješno. Meni nije“. 

    U tekstu je objavljeno i sljedeće: „Ipak, sva rješenja i načini borbe padaju u vodu onog trenutka kada se pređe granica ljudskosti koju sam spomenuo ranije. Nakon toga jednostavno nema povratka na normalno, što se jasno vidi iz Mahirovog slučaja. Degutantnost i surovost koja je tek izašla na vidjelo u meni izaziva bijes, mučninu, i žal što nismo ranije počeli pričati o ovim stvarima. Čitav dan čitam statuse svojih Facebook prijatelja o vlastitim iskustvima. Još mi je više mučno što su mnogi meni dragi ljudi prolazili kroz slične stvari. Ali mi je drago što pričamo. Za Mahira je kasno, nažalost, i ne mogu vam opisati koliko me to čini tužnim i razočaranim. Za neke druge možda nije. Trebamo pričati o ovome, hrabro i bez stida. I tek onda možemo reći da smo nešto pokušali. Jer nije normalno. I ne smije nikada više biti', zaključio je Brezar svoju ispovijest“.

    Povodom ovog teksta, Vijeću za štampu u BiH se obratio g. Aleksandar Brezar, naznačivši: „Tu bi bilo fer spomenuti i N1, na kojem je također objavljen moj status na Facebooku bez odobrenja“, kao i sljedeće: „Nadam se da ćete pozitivno riješiti moj problem, jer Facebook nije švedski sto, a radi se o iznimno komplikovanoj priči, gdje je svako skretanje pažnje od stvarnog problema na štetu oštećenih (porodice gospodina Lovrenovića), ali i novinarstva u BiH“.

    Na upit Vijeća za štampu u BiH o načinu na koji je objavljena njegova ispovijest na mreži Facebook, žalbenik je odgovorio: „Promijenio sam status na Public da bi ga mogla vidjeti Mahirova porodica i porodica drugog dječaka, ne misleći da će se dalje širiti po portalima“.

    Žalbena komisija Vijeća za štampu u BiH, na sjednici održanoj 14.01.2016. godine, razmotrila je žalbu g. Aleksandra Brezara, tekst „Ispovijest bivšeg učenika koledža: I mene su maltretirali“ od 05.01.2016. godine i utvrdila da nema kršenja Kodeksa za štampu i online medije BiH.

    Komisija konstatuje da nema osnova za žalbu, budući da je ispovijest g. Brezara javno objavljena na društvenoj mreži Facebook.

     

    Članovi/ce Žalbene komisije: Predsjedavajući, prof.dr Miodrag Živanović; sutkinja Nada Arsenić; prof. dr Enes Osmančević; novinar Fuad Kovačević; doc. dr Zlatiborka Popov Momčinović; novinar Milan Šutalo; novinarka Suzana Mijatović i novinar Muhamed Jusić.

    Predsjedavajući Žalbene komisije

    prof.dr Miodrag Živanović

    Kontakt

    Vijeće za štampu u BiH
    Trampina 8
    71000 Sarajevo
    Bosna i Hercegovina

    Tel: +387 33 272 270
    Fax: +387 33 272 271
    E-mail: [email protected]
    Web: www.vzs.ba

    © 2017 Vijeće za štampu u Bosni i Hercegovini. All Rights Reserved. Website realizovan sredstvima Misije OSCE-a u BiH, NED i UNESCO / EC.